Povijest Subotice
Subotica – grad s 200 imena
Subotica se u pisanim dokumentima prvi put spominje 7. svibnja 1391. godine, no mjesto je sasvim sigurno starije. Utvrđeno je da su ljudi na ovom prostoru živjeli još prije 3.000 godina. Sudbinu Subotice uvelike je odredio njezin položaj na putu između Europe i Azije, a povijesno na granici dviju sukobljenih sila: Ugarske i Turske. U čestim i velikim seobama u ovu vojnu krajinu došli su brojni narodi: Srbi, Mađari, Nijemci, Slovaci, Židovi, Bunjevci, Grci… Često su se mijenjali gospodari kao i imena grada. Od prvog – Zabatka 1391. – izmijenjeno je više od dvjesto imena, no najkarakterističnija imena su Szent-Mária, Maria-Theresiopolis, Maria Theresienstadt, Szabadka i Subotica.
Iako na raskrižju puteva, Subotica je uvijek bila mjesto burnih povijesnih događaja. Zato je erdeljski vojvoda János Pongrácz od Dengelega ovdje 1470. godine podigao utvrdu, ali ni ona nije uspjela odoljeti ljudima i vremenu. Od nje su do danas ostali tragovi na unutarnjem zidu tornja Franjevačke crkve.
Subotički samozvani car
Jedna od legendarnih ličnosti subotičke prošlosti, Jovan Nenad Crni, ušao je u povijest nakon poraza mađarske vojske protiv Turaka na Mohaču 1526. godine. Njegovu misterioznost povećavala je čudna crna pruga koja mu se protezala od sljepoočnice do tabana, zbog čega su ga i prozvali Crni. Potisnuo je Turke iz Južne Ugarske i tamo osnovao svoju kratkotrajnu slavensku državu. Proglasio se carem, a za prijestolnicu izabrao Suboticu. Poginuo je 1527. godine u sukobu s ugarskom vlastelom. Nakon četiri stoljeća, na godišnjicu smrti podignut mu je spomenik na središnjem subotičkom trgu, koji je okupator srušio 1941. godine, a obnovljen je i ponovo postavljen 1991.
Maria Theresiopolis – slobodni kraljevski grad
Turci su Suboticu zauzeli 1542. godine i njome vladali do 1686. Privilegijom iz 1743. godine Marija Terezija proglasila je Suboticu slobodnom komorskom varoši, za što su Subotičani carici darovali 150 konja. Za predanu službu subotičkih graničara habsburškom dvoru, Marija Terezija proglasila je Suboticu 1779. godine slobodnim kraljevskim gradom. Za tu važnu odluku Subotičani su carici dali 5.000 zlatnika i platili otkupninu od 266.666 forinti. Status slobodnog kraljevskog grada donio je Subotici veću autonomiju i novo ime – Maria Theresiopolis. Od te godine počinje planski i ubrzaniji razvoj grada.
Subotica u Prvom i Drugom svjetskom ratu
U vreme Srpske Vojvodine, između 1850. i 1860. godine, u strogo centraliziranom sustavu, još uvijek se pozornost posvećivala i kulturi. Tu je 1853. godine izgrađeno kazalište i brojne kvartovske škole.
Posle nagodbe 1867, sve do 1914. godine, u Subotici se ubrzano razvijaju građansko društvo i grad.
Krajem Prvog svjetskog rata srpske i francuske jedinice ušle su u Suboticu 13. studenog 1918. godine. Na velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu 25. studenog 1918. godine proglašeno je ujedinjenje Banata, Bačke i Baranje s Kraljevinom Srbijom, čime je Subotica konačno pripojena novoj državi Jugoslaviji u Trijanonu 4. lipnja 1920. godine. Jedna od središnjih osoba ovih važnih događaja bio je Blaško Rajić, župnik iz Subotice.
Početkom Drugog svjetskog rata, 12. travnja 1941. godine, Suboticu su okupirali mađarski fašisti, a oslobodili su je Subotički partizanski odred i jedinice Crvene armije, 10. listopada 1944. godine. U završnim borbama na željezničkom kolodvoru poginuo je komandant Odreda, Jovan Mikić Spartak, jugoslavenski reprezentativac i rekorder u atletici.
Gospodarstvo, školstvo, kultura
Subotica se u moderan srednjeeuropski grad razvila krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U to vrijeme grad doživljava izniman urbanistički, industrijski, građevinski i kulturni procvat. Brži razvoj obrta, industrije i trgovine potaknut je još 1869. godine dolaskom prvog vlaka, a ubrzan izgradnjom električne centrale 1896. godine i tramvajskim prometom 1897. godine. Početke današnje moderne industrije nalazimo krajem 19. stoljeća: tvrtka za izvoz mesa “Hartman i Konen” s prvom hladnjačom u zemlji, prvu subotičku tvornicu sumporne kiseline i umjetnog gnojiva “Klotild” osnovanu 1904, braća Ruff počela su proizvodnju bombona 1917. godine, industrija električnih motora “Sever” osnovana je 1923. godine.
Prva srednja škola, preteča gimnazije, otvorena je u Subotici 1747., glazbena škola 1868., dom za stare 1766., Palić postaje lječilište 1845., prva tiskara osnovana je 1844., prve novine izašle su 1848., prvu kino predstavu prikazao je Angelo Bianchi iz Pečuha 1899. godine, a Aleksandar Lifka otvorio je prvu stalnu kino dvoranu 1910. godine, Đuro Stantić osvojio je prvu olimpijsku medalju u Ateni 1906., Ivan Sarić poletio avionom vlastite konstrukcije 1910…Preuzeto iz:
Krstić, Boško, Subotica, Subotica: Javno poduzeće «Palić-Ludaš», 2. izd, 1996; 5. izd. 2007,
Subotica: pregled, Subotica: Javno poduzeće «Palić-Ludaš», 2006.
