Okruglim stolom pod nazivom „Na mladima ostaje sjećanje kao zavjet za budućnost“, u Plavoj dvorani Gradske kuće, izložbom „Kultura pamćenja: Fotografije – zločinačka akcija ’Oluja’“, na platou na Trgu Republike ispred svečanog ulaza u Gradsku kuću, obraćanjima predsjednika Saveza srpskih udruga Sjevernobačkog okruga, Miroslava Karana, upravnice subotičkog ogranka Fondacije „Svetozar Miletić“ iz Novog Sada Ljubice Bertović, gradonačelnika Subotice Stevana Bakića i srpskog redatelja i književnika Dragoslava Bokana, kao i uručenjem „Pakračke gramate“, u okviru tribine održane u Velikoj vijećnici Gradske kuće, večeras je u Subotici obilježena 30. godišnjica stradanja srpskog naroda u zločinačkoj akciji „Oluja“.

Gradonačelnik Bakić je, tom prilikom rekao da je prije točno 30 godina, u kolovozu 1995. na tisuće Srba iz Krajine protjerano iz svojih domova u kojima su stoljećima živjeli, da su oni koji su imali sreću preživjeti golgotu na kraju završili u okrilju Republike Srpske i majke Srbije i da se danas okupljamo u tišini i poštovanju kako bismo se sjetili jednog od najtežih trenutaka u suvremenoj povijesti srpskog naroda – zločinačke operacije „Oluja“, koja je za sobom ostavila tisuće izgubljenih života, razorene domove, spaljene crkve i protjerane obitelji.

„Pred lice pravde ni danas nisu izašli svi zločinci koji su bolesne, stare, žene, djecu, domaćine, ratare, stočare, primorali da napuste svoje domove i sve što su stvorili smjeste u traktore i ponesu sa sobom – u neizvjesnost. Još su u nama žive slike koje smo gledali na televiziji kako je cijeli život stao na traktorske prikolice, u par kutija i deka, a ušuškane između plahti virile su dječje glavice, uplašene i musave od suza, i ikone krsnih slava“, kazao je Bakić.

Sastali smo se danas kako bismo se sjetili, po razmjeri na europskim prostorima, nikad većeg nasilnog egzodusa našeg naroda s područja Dalmacije, Banije, Korduna, Like i zapadne Slavonije, rekao je on i dodao da se tu, u nepreglednoj ravnici, „stasala generacija djece iz izbjegličkih kolona, musavih ali ponosnih, tužnih ali odlučnih, koja danas pronosi slavu svoga naroda u znanosti u kulturi, u sportu, obrazovanju, politici“.

Naglasio je da su potomci onih koji su preživjeli ustaške jame, logore, kuršume, maljeve i „srboseke“ i sami postali mučenici, ali su svoju muku i bol zamijenili ne zaboravom, već obnovljenom životnom snagom i iskrenom ljubavlju prema Srbiji, i ona im jednako iskrenom ljubavlju uzvraća.

„Sjećajući se svih žrtava ’Oluje’, spaljenih kuća i opustjelih srpskih gradova i sela, danas cijeli naš narod pušta suzu, zavjetujemo se na praštanje ali ne i zaborav, i čvrsto poručujući svima da novih ’Oluja’ nikada i nigdje više neće biti, jer Srbija i srpski i narod to neće dozvoliti. Naš put, put Srbije, jest posut trnjem, ali vodi nas tamo kamo težimo. U stabilnu i sigurnu budućnost“, naglasio je gradonačelnik Bakić.

Rekao je da, kada je riječ o zavjetovanju na praštanje čemu nas uči vjera, njegov osobni stav – „da im nikada neće oprostiti, a kamoli zaboraviti“.

„Kad god su imali priliku – ubijali su nas. Kad god su imali priliku – klali su nas. Kad god su imali priliku – išli su da nas unište. Neću im više nikad dati tu priliku. I večeras ste vidjeli ponašanje te jedne male grupe. Ni večeras nam ne daju da na miru oplakujemo naše žrtve. Pogledajte to poštovanje! A, pričamo, puna su nam usta suživota. Muka je kad Srbin krene pričati istinu. Kažu – napada! Sjetite se mog govora na 15. ’Banijskom prelu’. Što sam pogriješio? Volio bih da sam pogriješio, ali nažalost, ni u čemu nisam pogriješio. I tek ćete vidjeti još neke stvari. A, ja ću tek pričati, ja samo čekam taj trenutak kad ćemo još pričati. Ironija povijesti je da su se oni koji su nas išli uništiti, koji su nas klali i ubijali, utrkivali u Ujedinjenim narodima da podnesu deklaraciju kako bi nas proglasili genocidnima. Moj srpski narod koji je uvijek bio na strani pravde i slobode, koji je uvijek bio uz pobjednike i koji je uvijek pobijedio! Pobijedit ćemo i sada! Srbija će pobijediti, srpski narod će pobijediti“, naglasio je gradonačelnik Bakić.

Podsjetio je da su u rano jutro 4. kolovoza hrvatske snage napale Republiku Srpsku Krajinu i otpočele akciju najvećeg etničkog čišćenja u Europi nakon Drugog svjetskog rata, i da su Srbi protjerani s prostora koji su naseljavali tisućama godina.

„Tu smo da odamo počast našoj braći i sestrama koji su stradali od kršćana, a ne od nekog nepoznatog naroda i vjere. Povijesna je nepravda, još jedna i nizu, što susjedna država ovaj čin nad nemoćnim i golorukim narodom slavi kao svoju najveću pobjedu. Moleći se danas za sve nastradale, za naše bližnje, ne želimo produbljivati sukobe, niti voditi ratove, ali nitko nam nikada ne može oduzeti pravo da pamtimo zlo koje se tada na naš narod sručilo, niti nas prekoriti što razvijamo kulturu sjećanja“, rekao je Bakić.

Dodao je da smo se večeras ovdje sastali, na prostoru gdje stoljećima upućeni jedni na druge skupa živimo, kako bi jasno rekli da je naš narod puno puta kroz stradanje i žrtvu osvajao trenutke slobode i uskrsenja, i da imamo nadu u konačnu pravdu Božju, jer je ljudska toliko puta zatajila na štetu srpskog naroda.

„Zatajila je kod stradanja našeg naroda u Dalmaciji, Baniji, Kordunu, Lici i zapadnoj Slavoniji, ali zatajila je i ugušila se u suzama naših majki na našem Kosovu i Metohiji. Sjetimo se Svetog mučenika Vukašina jasenovačkog iz Klepaca čije su potresne riječi: ’Samo ti dijete radi svoj posao’ – upućene monstrumu koji ga je klao, lišenom svakog ljudskog lika, primjer trijumfa žrtve nad zlom“, istakao je Bakić.

Naveo je da smo spremni iznova tražiti načine da skupa idemo dalje, ali da nismo spremni žmiriti pred sve češćim i sve žešćim pokušajima da nam prekrajaju povijest!

„Nismo spremni gledati kako čak i pojedini pripadnici srpskog naroda naša stradanja pokušavaju ublažiti i uviti, a srpske domoljube nazivaju svakakvim pogrdnim imenima! Nemamo prava žmiriti pred današnjicom koja je iznimno opasna ako se ne dozovemo i dozvolimo da nam mlade truju vrijednostima koje nisu dostojne jednog kršćanina! Naša je dužnost njegovati kulturu sjećanja, prenositi istinu novim naraštajima, ne kako bi gajili tugu ili osvetu, već kako bi gradili pravednije, iskrenije i čovječnije društvo“, kazao je Bakić.

Naglasio je da je „Oluja“ simbol tuge i da tuga sa sobom nosi tišinu. Ne, kako je rekao, parole. Ni povike. Niti zviždaljke.

„Zato ću svoje obraćanje završiti drugačije nego inače, porukom koju upućujem našim potomcima. Draga mladeži, mladi Srbi, i vi što niste Srbi ali poštujete zemlju u kojoj živite, opasna su vremena došla! Svaki zaborav nas poništava i oduzima nam pravo na sutra. Nemojte dozvoliti da izblijede sjećanja na Jadovno, Jastrebarsko, Glinu, Jasenovac, na Petrovačku cestu, na Bratunac, na Staro Gracko, na Banjsku, na Prizren, na Gazimestan, na stradanja vaših predaka, jer da nije bilo njih – ne bi bilo ni vas! Neka je vječna slava srpskim mučenicima koji su stradali u ’Oluji’ i u svim pogromima, njihovim se stradanjima do zemlje klanjamo! Srbija ne zaboravlja! Vječna im slava“, zaključio je gradonačelnik Stevan Bakić.

Dragoslav Bokan je, obraćajući se medijima uoči tribine u Velikoj vijećnici Gradske kuće, između ostalog izjavio da se nakon akcije „Oluja“, koja je trajala vrlo kratko, a ostavila duboke tragove, činilo da je etničko čišćenje preraslo u genocid, da se činilo da je zamuknuo glas Srba koji su tamo živjeli, da se činilo kako se više nitko ne sjeća njihovog stradanja i da će ovaj zločin ostati bez kazne čak i nezabilježen, ne samo nekažnjen.

„Međutim, u zadnje vrijeme, od nekog trenutka mi vidimo da se polako podiže svijest naših ljudi o stradanju, nekakvo suosjećanje, razumijevanje te etičke vertikale gdje mi u stradanju našeg naroda vidimo i obvezu za sve nas, jer kroz pamćenje mi jačamo i ne dopuštamo da nas neprijatelji uplaše i raspu. I dolazi do one sloge koje se toliko plaše naši neprijatelji, one sloge koju ruše i ovi ispred ove zgrade svojim bjesomučnim i bezumnim zviždanjem na ovaj dan. Na sahranama se čovjek ne ponaša divljački, postoji neka vrsta poštovanja, čak i u indijanskim ili urođeničkim plemenima postoji poštovanje prema tragediji. Kod njih ne postoji, ali, srećom, eto, kod nas je to poštovanje vidljivo“, naglasio je Bokan.

Naveo je da je čak dva puta imao čast sudjelovati u obilježavanju tih teških trenutaka u kojima se treba sjetiti prošlosti, a ne klonuti, nego pustiti da nas snaga povede prema budućnosti, do sljedeće godine, do sljedećeg obilježavanja.

„Evo sad, ove godine mi smo dočekali 30. godišnjicu tih događaja. Sada svjedočimo da Krajina živi. Ona ne živi više u Dalmaciji, Baniji, Liki, Kordunu, ona sada živi po cijeloj Srbiji, cijelom svijetu. Krajina živi kao osjećaj, živi kao zavičaj, živi kao sjećanje na one žrtve koje nikada nećemo zaboraviti. Dokle god ih ne budemo zaboravili, oni nisu zauvijek mrtvi, dokle god se budemo sjećali i ovog dana i svih drugih dana možemo reći da smo dostojni nasljednici Vuka Mandušića, Nikole Tesle i svih onih koji su pronosili slavu tih naših krajeva sve do ove tragedije koje nam je najveće iskušenje u povijesti. To iskušenje ćemo pobijediti ako se budemo nastavili susretati iz godine u godinu. I ako mediji počnu shvaćati da ovo nije komemoracija nego pokušaj dokazivanja života i vitalnost našeg naroda, dokazivanja da iz tuge ne mora nastati nagon za osvetom, već nagon za opstankom“, rekao je Bokan.

U okviru tribine organizirana je i dodjela „Pakračke gramate“ – nagrade, priznanja i izraza zahvalnosti za činjenje i za učinjeno djelo u smislu doprinosa njegovanju kulture pamćenja srpskog naroda. Ovogodišnjem dobitniku, umirovljenom general-potpukovniku Srpske vojske Krajine Milanu Čeleketiću „Pakračku gramatu“ uručio je Stojan Prodanović, osnivač i glavni urednik časopisa „Pakrački dekret“ i „Pakrački svijet“.

Tribina u Velikoj vijećnici Gradske kuće počela je himnom „Bože pravde“ koju je izvela Ženska vokalna skupina „Mironosice“ iz Subotice, a program je zatvoren pjesmom „Mala kuća“, kao simbolom svih domova koji su ostali iza kolona, i svih korijena koji, iako iščupani, nisu zaboravljeni, koju je izvela jedanaestogodišnja Milica Panić.

Organizatori manifestacije bili su Savez srpskih udruženja Sjevernobakog okruga i  Fondacija „Svetozar Miletić” iz Novog Sada, ogranak u Subotici. Obilježavanje 30. godišnjice stradanja srpskog naroda u zločinačkoj akciji „Oluja“ bezuspješno je, zvižducima, uzvicima i dobacivanjem, pokušala onemogućiti manja skupina „blokadera“ okupljenih na platou ispred svečanog ulaza u Gradsku kuću gdje je bila postavljena izložba „Kultura pamćenja: Fotografije – zločinačka akcija ’Oluja’“.