Izložbom „Kultura pamćenja: Fotografije – zločinačka akcija ’Oluja’“, na Trgu Republike ispred svečanog ulaza u Gradsku kuću, obraćanjima gradonačelnika Subotice Stevana Bakića, predsjednika Saveza srpskih udruga Sjevernobačkog okruga Miroslava Karana, upraviteljice subotičkog ogranka Fondacije „Svetozar Miletić“ iz Novog Sada Ljubice Bertović, i povjesničara Petra Đurđeva, u okviru tribine održane u Velikoj vijećnici Gradske kuće sinoć je u Subotici obilježena 31. godišnjica stradanja srpskog naroda u zločinačkoj akciji „Oluja“.

Naglašavajući kako je današnji dan težak za svakog Srbina, gradonačelnik Bakić rekao je da obilježavamo godišnjicu zločinačke operacije „Oluja“ koju su u ljeto 1995. godine provele hrvatske vojne i civilne vlasti nad srpskim življem u Republici Hrvatskoj, protjeravši ga iz sjeverne Dalmacije, Like, s Banije i Korduna.

„Danas obilježavamo dan kada su tisuće ljudi iz svojih domova krenuli putem bez povratka. Dan kada su kuće ostale prazne, kada su obitelji otrgnute od svojih kandila, ognjišta, od svojih postelja, svojih trpeza, od svojih cesta i svojih njiva. Protjerano je oko 250.000 Srba. Oko 2.500 ljudi ubijeno je, za još toliko se traga, a uništeno je gotovo 25.000 njihovih kuća, poginulo je i nestalo 2.313 ljudi zato što su Srbi, 726 vojnika nije se vratilo svojim majkama i očevima. ’Oluja’ nije samo datum – ’Oluja’ su stradali, prognani, mučeni sa svojim imenima i prezimenima, ’Oluja’ su njihove sudbine. To su starice koje nisu uspjele ponijeti slike unučadi. To su djeca koja su odrasla daleko od svojih kolijevki. To su očevi koji i danas gledaju u smjeru gdje im je ostala stoka”, rekao je Bakić.

I dok danas obilježavamo naše veliko stradanje, najveće etničko čišćenje u Europi nakon Drugog svjetskog rata, zločin bez kazne, susjedna država slavi kao svoju najveću pobjedu, podsjetio je on i dodao da se u Hrvatskoj 5. kolovoza slavi kao Dan pobjede.

„Zamislite one koji slave suze stradalnika u ‘Oluji’… Zamislite slavlje zbog protjerivanja, paljenja kuća, ubijanja tisuće ljudi od koji su većina bili civili“, kazao je Bakić.

Naglasio je da svake godine, ne samo na ovom mjestu, nego na svakom mjestu u Srbiji iznova tražimo snagu da razumijemo ono što se dogodilo našem narodu, ne samo u „Oluji“, nego i puno puta u prošlom stoljeću, kada smo ostali prepolovljeni nakon Prvog velikog rata, kada smo tjerani u Jasenovac, Gradišku, Pag i druge logore, pa čak i logore za djecu…i to od iste ruke.

„Najveće etničko čišćenje u Europi nakon Drugog svjetskog rata, gnusni čin iživljavanja nad nemoćnim i golorukim narodom, zločin nad civilima i djecom, neko slavi kao svoju najveću pobjedu. Kada slave ‘Oluju’, kada slave tuđe žrtve i vlastite grijehe, čineći to dok stoje za vrijeme himne, trebaju se sjetiti da stoje pred himnom koju je napisao Srbin čiji je grob u Novom Sadu“, rekao je Bakić.

Naveo je da svjedočenje jedne starice, koje je zabilježio oficir talijanske vojske Salvatore Loi u svojoj knjizi, doslovce kaže da su „Hrvati silovali skoro sve žene, udane ili neudane, stare ili mlade. Djecu su stavljali na muke, grabili sve što je bilo vrijedno i trpali plijen u kamione. Ono što bi ostalo, uništavali su, a zatim bi sve od reda poubijali. Ustaše su pronašle jednu igru koja se sastojala u tome da istim pucnjem iz puške ubiju i majku i dijete koje se grčevito držalo za nju. Djecu su vješali, čerečili, razbijali im glavu udarajući ih kundakom, ili bacajući ih na zemlju; na kraju su sve spalili.“

„Imamo li pravo ovo zaboraviti? Nemamo! Možemo li ovo ispričati svojoj djeci? Moramo!“, rekao je gradonačelnik Bakić.

Naglasio je da je veliki Jovan Dučić napisao jednu od najpoznatijih patriotskih pjesama za vrijeme povlačenja srpske vojske preko Albanije, pod nazivom „Sinu tisućljetne kulture“, u kojoj Dučić sinu poručuje: ti nisi običan dječak, ti si nasljednik jedne velike, stare kulture.

„Ova pjesma nije samo zavjet oca sinu – da čuva ime, vjeru i dostojanstvo, ovo je jasna poruka: pali smo, ali nismo poraženi! Poruka sinu je u stvari poruka cijelom naraštaju: čak i ako izgubimo sve, ne smijemo izgubiti sebe! Završni stihovi su zakletva: ‘I ako ti otmu sve, ti ostani čovjek, i ako ti otmu ime, ti ga opet stekni’. To je upravo ono što se u Krajini dogodilo. Došli su bez ničega, ali s dostojanstvom. Tisuće očeva u Krajini morali su ostaviti stoljetna ognjišta i došli su tu bez kuće, ali nisu došli bez imena. Došli su bez njive, ali s pjesmom i običajima. Došli su bez odjeće, ali s djecom”, kazao je Bakić.

Dučić nas podsjeća da kultura ne živi u zidu, već u čovjeku, rekao je on i dodao da „dok god ima nas koji pamtimo – ta kultura živi“.

„Braćo i sestre, starci koji su na traktorskim prikolici– držeći u krilu ikonu i vreću krumpira, jer ništa više nisu ponijeli – gledali kako iza njih kulja dim, a njihove kuće gore, nisu se tamo vratili, ali unuci su upamtili. I tu su, danas sjede s nama. To je ta ‘kultura’ o kojoj govori Dučić. To je ta kruška što je ostala u dvorištu, to je ikona, to je neizgorena svijeća, to je izvor na kojem si se s djedom napio vode, to je groblje na kojem su svi ostali, ako su grobovi još neoštećeni. Dučić je rekao: ‘Ne daj da ti otmu ime’. Pokušali su. Mijenjali su nazive sela. Rušili križeve. Ali nam nisu mogli oteti slavu. Ni pjesmu. Ni to kako se križamo. U nekoliko dana nestao je jedan cijeli svijet – stoljeća srpskog trajanja, crkve, manastiri, grobovi i obiteljska sjećanja. Zatiranje tragova jednog naroda koje predstavlja najveću civilizacijsku sramotu”, kazao je Bakić.

Podsjetio je da je patrijarh srpski Pavle više puta govorio o stradanju civila i nepravdi, naglašavajući i dubinu tragedije i potrebu za istinom: „Nepravda prema ljudima koji su vijekovima živjeli na svojim ognjištima ne može biti temelj nikakvog trajnog mira. Ljudska suza i nevino prolivena krv imaju svoju težinu koju povijest ne zaboravlja.”

„Oko četvrt milijuna naših sunarodnjaka iz nekadašnje Republike Srpske Krajine, oni koji su imali sreću preživjeti golgotu tog kobnog kolovoza 1995. godine, na kraju su završili u okrilju Republike Srpske i majke Srbije. Srbija je majka svakome od njih. Danas tu, u našoj Subotici, na prostoru na kojem stoljećima, upućeni jedni na druge i drugačije, skupa živimo, i međusobno se obogaćujemo, uz sve nesporazume i sukobe, spremni smo iznova tražiti načine da skupa gradimo budućnost“, rekao je Bakić.

Naš narod je, podsjetio je, toliko puta kroz patnju i žrtve osvajao trenutke slobode i uskrsnuća.

„Kao kršćani, imamo nadu da je konačna pravda Božja, jer pravda ljudska je izostala. I u prošlosti, ali i danas. Pravda Božja obasjat će kad-tad i naš narod na Kosovu i Metohiji, i Gazivode i Babin Most i Dečane i Devič, i sve manastire koje nam pokušavaju oteti i zatrti sve što je srpsko. Nikada se kao danas nije prekrajala povijest!. Neka ova godišnjica bude opomena i zavjet. Opomena da ne dozvolimo da nam se ovakve tragedije više događaju, a zavjet da čuvamo ljudsko dostojanstvo, da tražimo istinu i pravdu i da nikad ne zaboravimo“, naglasio je Bakić.

Svoje obraćanje završio je porukom koju je uputio našim potomcima.

„Draga mladeži, mladi Srbi, i vi što niste Srbi ali volite zemlju u kojoj živite, svaki zaborav nas poništava i oduzima nam pravo na sutra! Ne dajte da se zaboravi ni Jadovno, ni Jastrebarsko, Glina, Jasenovac, Petrovačka cesta, ni Bratunac, ni Staro Gracko, ni Banjska, ni Prizren, ni Vučitrn, ni Srbica, a još manje Gazimestan! Ne zaboravite stradanja vaših predaka, jer da nije bilo njih – ne bi bilo ni vas! Neka je vječna slava srpskim mučenicima koji su stradali u ‘Oluji’ i u svim pogromima, njihovim se stradanjima klanjamo! Srbija pamti. Živjela Srbija!“, poručio je gradonačelnik Stevan Bakić.

Gost tribine, povjesničar Petar Đurđev, izjavio je uoči početka tribine da je zahvalan organizatorima ovog događaja, Fondaciji „Svetozar Miletić“ i Savezu srpskih udruga Sjevernobačkog okruga, što su ga pozvali da danas govori o toj važnoj stranici povijesti i patnjama srpskog naroda na prostoru današnje Hrvatske.

„Imam iznimno veliku i tešku obvezu da kroz povijesne dokumente, analize i sinteze objasnim genezu tog zla koje je počelo u 19. stoljeću, a na kraju se pojavilo u tim strašnim danima u kolovozu 1995. godine. Cilj ovog predavanja jeste da oda dužno poštovanje žrtvama, da jasno utvrdi tko su zločinci i da objasni genezu ovog masovnog zločina koji se dogodio“, rekao je Đurđev.

Miroslav Karan izjavio je kako se danas ne sjećamo samo brojeva, da se sjećamo ljudi, očeva, majki, baka i djedova koji su sa svojim najmlađima u naručju i na traktorskoj prikolici krenuli na put u nepoznato, ne znajući gdje će dočekati sutra.

„Zato možemo i moramo učiniti ono što je naša sveta obveza – da ih nikada ne zaboravimo. Savez srpskih udruga Sjevernobačkog okruga upravo zato postoji. Da čuva naše naslijeđe, našu tradiciju, naš jezik, naše običaje i, iznad svega, kulturu sjećanja. Jer narod koji zaboravi svoje stradalnike, polako zaboravlja i sebe“, istakao je Karan.

Ljubica Bertović izjavila je da je ove godine novina u obilježavanju godišnjice stradanja srpskog naroda u zločinačkoj akciji „Oluja“ multimedijalni performans kojim je Fondacija „Svetozar Miletić“ htjela približiti događanja iz 1995. godine upravo mlađoj populaciji koristeći umjetnu inteligenciju uz pomoć koje je oživjela slike iz kolone, montirala ih u kratki video film i putem projektora prikazala na zidu Narodnog kazališta.

„Isti film sugrađanima je bio dostupan i putem bilborda na središnjim gradskim raskrižjima. Ovaj nesvakidašnji pristup naišao je na pozitivne ocjene kod sugrađana koji su zastajali i s pažnjom promatrali multimedijalni performans“, naglasila je Ljubica Bertović.